Proganjao me je, iskoristavao svaki trenutak ne bi li mi se priblizio,koristio situacije da mi kaze da me zelikraj sebe i da me voli , ali bezuspjesno… nije me zanimao.Bila sam jednom s njim samo iz samilosti, ali onda sam ponovo znala da nije to to sto zelim i izbjegavala ga koliko sam mogla.Onda
je njegova naklonost zahladnila, prestao mi je poklanjati toliko paznje… Eh onda sam se ja zagrijala za njeg, kako to inace biva, zelis ono sto nmz imati :/ Onda sam ja pokusala, umalo je ponovo pokleknuo ali ne do krraja, ipak ga nisam vratila, ostali smo otudjeni i daleki. Ta prokleta daljina je i ucinila svoje. Nasao je djevojku, koja je malo reci zivi grob xD i ozenio se, odlucila sam prestati sve dok ga ponovo nisam vidjela, ponovo se probudila stara sjecanja i osjecanja na paznju koju mi je ukazivao i lijepe trenutkr provedene s njim u toj vezi od jednog puta.. ali sada je ozenjen i
zabranjujem ga sama sebi, svojim mislima, svojim zeljama :((( Svi mi govore da me jos voli, jos mu je sjeta i tuga u ocima, al on vise nije moj, tudzi je. A ja se tjesim time da cu i ja naci nekad u buducnosti nekoga ko ce moci ponovo probuduti ovo srce koje je obecalo da se vise nece zaljubiti i voljeti kao tada …
Nema komentara:
Objavi komentar