Uskoro diplomiram. Svi mi govore da idem odavde, imam toliko opcija, mnogo bliske rodbine svuda po svetu



 koliko god bilo teško i često nepravedno,

stećiću nešto, ostaću ovde, izboriću se za sebe, hoću i mogu. Ovde pripadam, ni jedna druga zemlja, velika kuća, dobar posao, neće moći da nadoknade taj osećaj. Ovde su mi prijatelji, ni jedan besan auto koji tamo olako zaradim neće moći da ih zameni. Neće biti lako, ali nisam kukavica pa da

pobegnem i krivim stanje u državi za nedostatak volje, želje, upornosti i hrabrosti. Mnogo je teže ovde, sigurno, ali ljudi, taj osećaj kad si kući, kad se šetaš svojim ulicama, ta pripadnost…

Nema komentara:

Objavi komentar