Oženio sam se ženom koja me ne voli, i koja je pristala da se uda za mene kako bi pomogla svojoj porodici i da ih spasi materijalnih problema. Znao sam to sve od samog početka, ali sam pristao na tu farsu, jer je previše volim. Znamo se od malena i oduvijek je njena porodica imala problema sa novcem. Kad sam joj predložio da se uda za mene u zamjenu za to da se brinem o njenoj porodici pristala je.
Mislio sam da kad jednom postane moja, da ću biti najsretniji čovjek na svijetu, ali nije tako. Bez obzira koliko ja nju volim, ona mene ne. Znam da mi je vjerna i ja sam njoj, ali mnogo boli činjenica da dok je ljubim u njenim očima vidim tugu. Zato sam obećao sebi da je više neću taći, sve dok i ona ne bude osjećala barem nešto malo prema meni, a ako se to ne desi, daću joj slobodu, jer želim da je vidim sretnu, makar i daleko od mene.
Nema komentara:
Objavi komentar